.: Vest - 20.03.2007. :. |
Privatizacija - osvrt
Samostalni sindikat iskazao je svoje nezadovoljstvo strategijom privatizacije još onda kada je ona obelodanjena. Podsetimo, i do tog dokumenta rudari su došli na ’’mala vrata’’, gotovo ilegalno, kako smo tada imali priliku da čujemo. Prisetićemo se da su i tada organizovali proteste, da su tražili akcije, da su upozoravali da privatizacija u kojoj se gotovo sve što je za njih i lokalne sredine u kojima se prostire ovaj gigant bitno drži u tajnosti ne može biti dobra. Sa druge strane postojala su uveravanja da je sve po zakonu, da je RTB Bor toliko propao da ni ne može biti bolje privatizovan, da su dugovi veliki, pa su odgovorni ljudi u državi čak jedno vreme tvrdili da RTB Bor, pa samim tim i Majdanpek, niko i ne želi da kupi. Sam majdanpečki rudnik 2002. gdoine bio je pred zatvaranjem. A onda su počeli da se pojavljuju zainteresovani kupci. Što se Majdanpeka tiče, najzainteresovaniji je bio australijski ’’Vju Risorsis’’ čiji predstavnici su ovde proveli bezmalo dve godine. Što se Australijanaca tiče, majdanpečki rudnik mogao je biti privatizovan još tada, i danas bi, kako su oni tvrdili, već uveliko radio i najverovatnije odavno ne bio na teretu države. Vju Risorsis je, da podsetimo, najavljivao ulaganja ne samo u rudnik, već i u lokalnu zajednicu, pod jednim razumnim geslom da samo radnik koji je zadovoljan svojim životom može biti dobar radnik. Ali, bilo je kako je bilo, i oni koji donose odluke odlučili su da RTB Bor bude privatizovan kao celina. Jedna po jedna otpadale su i druge stvari koje bi svakako bile od koristi lokalnom stanovništvu kao što su akcije ili procenat od prodaje, a vreme je prolazilo. Baš to i deluje apsurdno, što se danas nedostatkom vremena pravdaju svi nedostaci i na tome gradi teza da je ’’tako kako je i da bolje niti je moglo, niti može’’. Da nije bilo mnogo tajni, možda ne bi bilo ni protesta, ali, nekako, stiče se utisak da se mnogo toga nije smelo znati. Od same strategije, pa do kupoprodajnog ugovora sa Kupromom. A koliko se sećamo, transparentnost beše jedna od najčešćih krilatica u ovom veku u Srbiji. Kao što beše i ona koja govori o ravnomernom razvoju Srbije, ali ovih dana gledamo kako petnaest opština u Srbiji dobija status grada, samo u toj priči nema Timočke Krajine. Kao da je više ni u državi nema. Baš zato što iz Beograda do Krajine pogledi slabo dopiru, rudari su pre tri godine bili na auto putu kod Paraćina. Sutra i prekosutra biće u svojim gradovima. Možda da zatraže nemoguće, ali, kako god, u njihovim izjavama, reklo bi se, ima dovoljno razumnih razloga zbog kojih će to učiniti. Jedino što nerazumno teče jeste vreme, koga gotovo da više i nema. A šta će biti, videćemo.
Zabranjeno je reprodukovati i emitovati sadržaj vesti RTV Majdanpek bez dozvole. |